Kodeks Lovaca

KODEKS LOVACA REPUBLIKE SRPSKE

 


Član 1.

Lovci svoje ciljeve i zadatke ostvaruju demokratskim sredstvima i metodama, organizovani u lovačke organizacije, u koje se učlanjuju radi utvrđivanja i provođenja zajedničke lovne politike i mjera od zajedničkog interesa, na osnovama međusobnog povezivanja, uzajamnosti, solidarnosti i odgovornosti i u saradnji sa drugim organizacijama i organima zainteresovanim za lovstvo i zaštitu prirode.

Rad lovačkih organizacija i njihovih organa je javan i podleže ocjeni lovaca i javnosti.

Lovac stalno obnavlja i upotpunjuje svoje znanje o lovstvu i u radu koristi stručna i naučna dostignuća.

Lovac njeguje patriotizam, drugarstvo i poštuje tradiciju.

Član 2.

Lovac dobrovoljno pristupa lovačkom udruženju i dužan je da aktivno učestvuje u njegovom radu.

Lovac je dužan da plaća lovačku članarinu i druge obaveze i da učestvuje u gajenju, čuvanju divljači i uređivanju lovišta radnim doprinosom ili materijalno, u skladu sa obavezama koje lovačka organizacija utvrdi.

Lovac se prema imovini lovačke organizacije odnosi sa pažnjom dobrog domaćina.

Član 3.

Lovac, svojim ponašanjem, poštenjem i zalaganjem pri ostvarivanju ciljeva i zadataka u lovstvu, doprinosi ugledu lovačke organizacije u svojoj sredini i društvu u cjelini.

Lovac se prema ostalim članovima lovačke organizacije odnosi sa dužnim poštovanjem, jer se ciljevi lovstva i sam lov mogu uspješno ostvarivati samo u zajednici sa drugim lovcima.

Stoga, lovci međusobno razmjenjuju iskustva, razvijaju drugarstvo i druženje i pružaju pomoć onim lovcima kojima je potrebna.

Mlađi lovci poštuju starije, koji su, sa svoje strane, dužni da svoja iskustva i znanja nesebično prenose mlađim.

Lovac, uvjek čuva ugled lovačke organizacije i svoje dostojanstvo i od učesnika u lovu traži da poštuju propise i lovačku etiku.

Član 4.

Lovac lovi samo kada je to dozvoljeno i ne dozvoljava drugima de se drugačije ponašaju.

Lovac lovi uvjek sa ispravam i potrebnim dozvolama i to samo onoliko divljači koliko je dozvoljeno.

Lovac vodi računa da ne uništi ili ugrozi opstanak bilo koje vrste divljači u prirodi.

Lovac, kao član lovačke organizacije, pored prava koja iz članstva proističu i koja ne predstavljaju privilegiju u odnosu na druge građane, je dužan da se prilikom bavljenja lovom i boravka u lovištu sa najvećom pažnjom odnosi prema dobrima od opšteg interesa kao i prema građanima i njihovoj imovini.

Član 5.

Lovac se prema prirodi, kao najvećoj dragocjenosti čovječanstva i uslovu opstanka čovjeka, odnosi sa posebnom pažnjom, a prema divljači u njoj, kao čuvar i zaštitnik.

Lovac, u cilju zaštite prirode, vrši u ime društva ulogu regulatora i nastoji da obezbjedi ravnotežu u njoj.

Lovac organizovano djeluje radi smanjenja negativnih posljedica koje proizvode upotreba tehničkih i hemijskih sredstava i urbanizacija.

Lovac iz lovišta iznosi, samo onoliko divljači koliko stanje i uslovi u lovištu to dozvoljavaju, tj. koliko je planom predviđeno.

Član 6.

Lovac se prema divljači odnosi sa posebnom pažnjom i ljubavlju, koju ispoljava gajenjem i zaštitom.

Lovac u lovu, prilikom ranjavanja, prvo pronalazi ranjenu divljač, a tek potom nastavlja lov.

Lovac nikad ne progoni, zlostavlja ili namjerno uznemirava divljač, niti dozvoljava drugima da to čine.

Lovac cjeni prije svega trofej divljači i zbog toga se prema divljači i njenim trofejima odnosi na poseban način.

Lovac u ljepoti prirode i divljači uživa boravkom u njoj, posmatranjem divljači i proučavanjem njenog ponašanja, životnih navika i funkcija.

Član 7.

Lovac u lovištu uvjek nastoji da za ostale lovce bude uočljiv, a za divljač manje primjetan, te u tom cilju vodi računa o prikladnoj odjeći, obući i opremi, kao i kretanju.

Lovac posebnu pažnju posvjećuje oružju, municiji i drugom lovačkom priboru, jer od pravilne upotrebe i održavanja tih lovnih sredstava zavisi i bezbjednost lovca i uspjeh u lovu. Uvjek upotrebljava samo ispravno oružje i municiju, koristi odgovarajuću sačmu i propisani kalibar, puca na dozvoljene udaljenosti i gađa samo jedno grlo koje je jasno uočio i nikad ne puca ispred drugog lovca.

Lovac ne puca nikada ako mu vidik nije čist i dok nije siguran da neće načiniti nesreću.

Lovac pušku u lovu nosi uvjek oprezno, tako da cjev gleda u nebo ili u zemlju, a pri zastoju uvjek je prelomljena ili ispražnjena.

Lovci po pravilu love grupno, sa unaprijed razrađenim planom lova i uz bezuslovno poštovanje naloga rukovodioca lova.

Lovac se u lovu, radi uspješnog lova, bezbjednosti lovaca i građana u lovištu, kao i u cilju stvaranja uslova da se divljač ne osjeti nemoćnom, strogo pridržava pravila koja se odnose na način lovljenja i gađanja.

Lovac puca na sitnu dlakavu divljač samo kada je ista u pokretu: na pernatu puca kada je u letu i to ne u jatu, već samo u jasno izdvojenu jedinku: na krupnu divljač puca kada je dobro osmotri i kada je ista na nogama i u mirovanju.

– 2 –

Sitnu divljač odstrelio je lovac koji je tu divljač posljednji pogodio, a trofej krupne divljači pripada lovcu koji je divljač prvi ranio.

Član 8.

Lovac, u cilju obilježavanja pripadnosti lovačkoj organizaciji, koristi lovačka obilježja kao znake raspoznavanja: značke, odjeću i druga pravilima utvrđena obilježja i ima pravo da ih nosi kako u lovu, tako i van njega. Odlikovanja nosi u svečanim prilikama i na propisan način.

Lovac poštuje tradiciju i lovačke običaje, jer se njima naglašava humanost lova.

Član 9.

Lovac kao pojedinac, a i lovačke organizacije, za povrede ovog Kodeksa odgovaraju pred Disciplinskom komisijom, a za teže kršenje pred Lovačkim sudom časti.

Sud časti posreduje i u slučajevima kada dolazi do nesporazuma između lovačkih organizacija.

Član 10.

Svaki novi član, potpisivanjem izjave prihvata odredbe ovog Kodeksa.

ŠG „Romanija“ Sokolac

Comments are closed.

  • Arhive